OLA – hrv

Općeslavenski lingvistički atlas

Rad na Općeslavenskom lingvističkom atlasu (OLA) počeo je u skladu s odlukom 4. Međunarodnoga slavističkog kongresa (Moskva, rujan 1958.). Pri Međunarodnom komitetu slavista bilo je osnovano Povjerenstvo OLA, u koje su ušli ugledni slavisti iz raznih zemalja i koje je osnovalo međunaradnu radnu skupinu.

Upitnik Općeslavenskoga lingvističkog atlasa sastoji se od 3454 pitanja. Mreža naseljenih punktova obuhvaća njih oko 850.

U izradi OLA sudjeluju: Akademija znanosti Češke Republike, Akademija znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bugarska akademija znanosti, Crnogorska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Makedonska akademija znanosti i umjetnosti, Nacionalna akademija znanosti Bjelorusije, Nacionalna akademija znanosti Ukrajine, Poljska akademija znanosti, Ruska akademija znanosti, Slovačka akademija znanosti, Srpska akademija znanosti i umjetnosti, Srpski institut (Bautzen – Budyšin) i Znanstvenoistraživački centar Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.

OLA proučava skupinu (porodicu) srodnih jezika, tj. slavenske jezike u cjelini, a ne pojedinačni jezik. Ta razlika nije kvantitativnoga nego kvalitativnog tipa jer se mijenja predmet kartografiranja. Nacionalni atlasi proučavaju dijalektne razlike na području određenoga jezika koje imaju nacionalno značenje, a u OLA se kartografiraju razlike na području cijele skupine slavenskih jezika koje imaju općeslavensko značenje.

Kolektiv OLA preuzeo je zadatak prikupiti građu koja bi omogućila rješavanje dvaju različitih problema: povijesno-poredbenoga i sinkrono-tipološkoga.

Prvi obuhvaća pitanja kao što su stvaranje slavenske jezične skupine i njezino kasnije dijalektno raslojavanje, a zatim i formiranje suvremenih slavenskih jezika. OLA daje građu za rješavanje pitanja o prvotnom području koje su naseljavali Slaveni i o njihovom kasnijem širenju u raznim smjerovima, raznim zemljopisnim zonama i u raznim povijesnim epohama, o dodirima slavenskih jezika s jezicima neslavenskih naroda na vrlo velikom prostoru s vrlo različitim kulturama: s Germanima, Baltima, Keltima, Tračanima, Irancima, Ugrofinima, Turcima, Ilirima, Grcima i Romanima. Sve se to u jednoj ili drugoj mjeri odražava na kartama OLA.

Drugi je zadatak, ne manje važan, a uz to prilično nov, sinkrono-tipološki problem. Za OLA, koji obuhvaća cijelu porodicu, doduše bliskosrodnih jezika, ali koji se znatno razlikuju po svojoj strukturi, tipološki problem postaje bitnim zadatakom, važnim za sve razine jezičnog sustava.

OLA je sastavljen od dvaju nizova: leksičko-tvorbenoga i fonetsko-gramatičkoga (fonetika, morfologija, sintaksa). U sadašnjim svescima tih nizova nalaze se leksičko-tvorbene i fonetske karte (u budućnosti se predviđa izrada morfoloških, sintaktičkih i semantičkih karata). U leksičko-tvorbenim svescima građa se donosi po određenim tematskim skupinama riječi, u fonetskima - po određenim pojavama u glasovnom sustavu slavenskih jezika.

Prema dvama nizovima Atlasa osnovane su u OLA dvije sekcije: leksičko-tvorbena i fonetsko-gramatička. U organizacijski sustav OLA ulazi i podsekcija za uopćavajuću transkripciju. Ta podsekcija obrađuje načine kako se na leksičko-tvorbenim kartama prikazuju uopćeni oblici koji su rezultat fonetskih razlika raznih jezika. Nedavno je počela s radom i računalna podsekcija, koja radi na računalnoj pripremi Atlasa.